"Određeni stepen neuroze je od neprocenjive vrednosti kao pogonsko gorivo, naročito za psihologa.” - Sigmund Frojd

16. kongres psihoterapeuta Srbije:
Psihoterapija i usamljenost

RASPORED PREZENTACIJA, RADIONICA I PREDAVANJA, CENTRA ZA PSIHODINAMSKU PSIHOTERAPIJU

 

ČETVRTAK 22.10.26.

1. INTERAKTIVNO PREDAVANJE (SALA 3): 14.30 do 16.00

“ŠTA ONKOLOŠKI PACIJENTI DONESU SA SOBOM U PSIHIJATRIJSKO – PSIHOTERAPIJSKU ORDINACIJU – USAMLJENOST, SAMOĆU ILI DOŽIVLJAJ ODBAČENOSTI?” 

UČESNICI:

Prof.dr Branka Stamatović Gajić, spec. psihijatar, subspec. psihoterapeut – Univerzitet Singidunum, CPDPS

Prof.dr Tomislav Gajić, spec. psihijatar, spec. psihoterapeut – Univerzitet Singidunum, CPDPS

Usamljenost je univerzalni problem ljudske vrste. Unutar bavljenja ovim fenomenom na našim prostorima relativno retko se bavimo tom temom kod onkoloških bolesnika, uprkos učestalosti. Ako slučajno uđete u neku zdravstvenu ustanovu gde se leče onkološki pacijenti, retko ćete posvedočiti da je neko došao zajedno sa pacijentom, u kakvom god stanju pacijent bio. U privatnim kontaktima, ali i u psihijatrijskoj ordinaciji, možete čuti primere osoba koje su ostale same, napuštene nakon dijagnoze, ili eventualno dužeg tretmana.

 

2. RADIONICA (SALA 5): 16.15 – 17.45

“USAMLJENOST PSIHOTERAPEUTA IZMEĐU PROFESIONALNOG IDENTITETA I AUTENTIČNOG KONTAKTA”

UČESNICI:

Prof. dr Vesna Dukanac, spec. psihijatar, subspec. psihoterapeut – Univerzitet Singidunum, CPDPS

Milena Jokić – edukant CPDPSa

Prof. dr Lelica Kostić – spec. neuropsihijatar, subspec. psihoterapeut, CPDPS

Goran Nikolić – edukant CPDPSa

Radionica se bavi usamljenošću psihoterapeuta, savetnika i edukanata kao fenomenom koji nije nužno posledica odsustva drugih ljudi, već nastaje iz preterane identifikacije sa profesionalnom ulogom. Polazimo od ideje da profesionalni identitet ima važnu zaštitnu funkciju: on obezbeđuje strukturu, granice i sigurnost terapijskog procesa. Međutim, kada postane jedino mesto iz kog terapeut živi, oseća i stupa u odnose, prerasta u prostor emocionalne distance, skrivene ranjivosti i usamljenosti. U fokusu nije usamljenost kao slabost terapeuta, već kao mogući signal da je odnos između profesionalne uloge, lične potisnute ranjivosti i autentičnog kontakta postao narušen. Rad će se odvijati u krugu, sa celom grupom, kroz tri iskustveno-refleksivne vežbe.

3. INTERAKTIVNO PREDAVANJE (SALA 2): 18.00 – 19.30

“ZAŠTO MLADI SVE KASNIJE STUPAJU U BRAK?”

PREDAVAČ:

Prof. dr Gordana Dedić – spec. neuropsihijatar, subspec. psihoterapeut, CPDPS

U savremenom društvu sve je veći broj mladih žena i muškaraca koji nisu u partnerskoj vezi ili braku. Samoća može biti izbor, razvojna faza, posledica životnih okolnosti ili izraz dubljih psiholoških procesa. Poslednjih decenija promenili su se obrasci partnerstva. Žene su obrazovanije, ekonomski nezavisnije i imaju širi spektar životnih mogućnosti nego ranije. Zbog toga partnerski odnos žene više ne doživljavaju kao nužnost, već kao izbor koji treba da donese emocionalno ispunjenje. Mladi danas kasnije stupaju u brak zbog kombinacije ekonomskih okolnosti, promenjenih društvenih vrednosti i psiholoških faktora. Iz psihodinamskog ugla, iza odlaganja braka često stoji složen odnos između želje za ljubavlju i potrebe da se sačuva autonomija.

 

 

PETAK 23.10.26.

1. OKRUGLI STO (SALA 1): 11.00 – 12.30

“POREMEĆAJI LIČNOSTI I USAMLJENOST – OD DIJAGNOSTIČKIH IZAZOVA DO PERSONALIZOVANE PSIHOTERAPIJE: DIJALOG RAZLIČITIH PROFESIONALNIH PERSPEKTIVA I PSIHOTERAPIJSKIH MODALITETA KA INTEGRATIVNOM PRISTUPU”

UČESNICI:

Prof.dr Tomislav Gajić, spec. psihijatar, spec. psihoterapeut – Univerzitet Singidunum, CPDPS

Prof.dr Branka Stamatović Gajić sPec. psihijatar, subspec. psihoterapeut – Univerzitet Singidunum. CPDPS

dr Jasna Veljković, redovni profesor u penziji Fakulteta političkih nauka, psiholog, spec.medicinske psihologije

dr Kristina Brajović Car, vanredni professor Univerziteta Singidunum, psiholog

dr Milica Čolović, vanredni professor Univerziteta Singidunum, psiholog, kognitivno-bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom

Poremećaji ličnosti predstavljaju jedno od najkompleksnijih područja savremene psihijatrije i psihoterapije, u kojem se prepliću razvojni, interpersonalni, psihološki i biološki faktori. Njihova heterogenost, česta komorbidnost i složenost interpersonalnog funkcionisanja zahtevaju pažljivu dijagnostičku procenu i individualizovan terapijski pristup. Usamljenost, kao jedno od najizraženijih iskustava osoba sa poremećajima ličnosti, nije samo posledica narušenih interpersonalnih odnosa, već predstavlja centralno iskustvo koje oblikuje doživljaj sebe, drugih i mogućnost uspostavljanja stabilne emocionalne povezanosti. Takva kompleksnost zahteva prevazilaženje granica pojedinačnih teorijskih modela i razvoj dijaloga različitih profesionalnih i psihoterapijskih perspektiva…

2. INTERAKTIVNO PREDAVANJE (SALA 3): 12.45 – 14.15

“USAMLJENOST KOD KREATIVNIH LJUDI

UČESNICE:

Prim. dr Anđelka Kolarević, spec. psihijatar, psihoterapeut – Medigroup, CPDPS

Sonja Stevkova, NTC (Ranko Rajević) Skopje

Nadarene i talentovane osobe karakteriše visok intelektualni potencijal, ali njihov akademski razvoj ne zavisi isključivo od kognitivnih sposobnosti, već od njihove interakcije sa motivacijom, kreativnošću i okruženjem. Za neke od ovih osoba, specifičan osećaj različitosti može rezultirati usamljenošću i smanjenim osećajem pripadnosti, što negativno utiče na psihološko blagostanje i akademsko funkcionisanje…

NEDELJA 25.10.26.

1. RADIONICA (SALA 5): 13.45 – 15.15

“USAMLJENOST SUPERVIZORA U SUPERVIZORNOM PROCESU

UČESNICI:

Prof. dr Vesna Dukanac, spec. psihijatar, subspec. psihoterapeut – Univerzitet Singidunum, CPDPS

dr Miodrag Naunović, spec. psihijatar, psihoterapeut,CPDPS

Supervizori se u supervizionom procesu nalaze često u situaciji da  ostanu usamljeni u donošenju odluke kako postupiti prema supervizieranom ili supervizionoj grupi. Nesvesni procesi su su često veoma složeni naročito u procesu supervizije komplikovanih pacijenata kada supervizirani u odnos ili grupu dobese svoje strahove nesigurnosti kontratransfer  koji može biti parališući ili štetan. Kako se supervizor brani od osećanja nemoći koje je u njega kontejnirao supervizirani?

2. INTERAKTIVNO PREDAVANJE (SALA 1): 13.45 – 15.15

USAMLJENOST PSIHOTERAPEUTA: IZMEĐU PROFESIONALNE ULOGE, ETIČKE ODGOVORNOSTI I POTREBE ZA ODNOSOM

UČESNICI:

Prim. dr Ivan Ilić, spec. psihijatar subspec. psihoterapija, CPDPS 

Prof. dr Milan Damjanac

U stručnoj literaturi o psihoterapiji značajna pažnja posvećena je sagorevanju, sekundarnoj traumatizaciji i profesionalnom opterećenju terapeuta, dok fenomen usamljenosti ostaje relativno retko tematizovan. Ipak, psihoterapijski rad podrazumeva specifičnu poziciju: kontinuirano prisustvo tuđem iskustvu uz ograničenu mogućnost uzajamnosti, emocionalnu dostupnost uz profesionalne granice i stalnu odgovornost bez potpune simetrije odnosa.
Cilj rada jeste da razmotri usamljenost psihoterapeuta ne kao individualni deficit ili znak profesionalne neadekvatnosti, već kao potencijalno strukturno obeležje same profesije.